Pratite nas:

Imam kćerku koja se rodila sa Daunovim sindromom, njoj je 5 godina. Mi smo počeli sa znakovanjem kad joj je bilo mjesec dana. Prvi put je znakovala riječ "jesti" kad joj je bilo 8 mjeseci i znakovanje se nastavilo.To je bio divan osjećaj da smo mogli komunicirati sa njom jer je njen govor kasnio. Počela je izgovarati par riječi kada je imala 3 godine. Ljudi koji nisu znakovali u njenoj blizini su imali poteškoća da je razumiju. Sada joj je 5 godina i govori dva jezika. Još uvjek ima problema sa izgovorom ali mi smo presretni koliko je uspjela. Zamislite da nije bilo znakovanja u njenom životu kako bih joj bilo teško komunicirati sa okolinom...

Živim u Švedskoj gdje je sasvim normalno da se znakuje u obdaniš¡tima za svu djecu. Kada je mojoj kćerkici bilo godinu dana rodila sam sina koji je odrastao uz znakovanje, on je počeo sa govorom kada mu je bilo godinu dana što je prosto nevjerovatno i od prvog dana je čisto izgovarao. Dobio je stimulaciju koju bi sva djeca trebala bez obzira na potrebe. Veoma mi je drago pratiti vaš rad i zaslužujete veliko poštovanje...

Iako je Zara imala tek 6 mjeseci kad smo bili na radionici, odmah smo počeli sa znakovanjem. Prvom znaku smo se nadali nešto ranije, ali Zara ga je odlučila pokazati tek sa 9 i pol mjeseci. Bio je to znak za svjetlo. Gotovo istovremeno je počela mahati pa-pa i pokazivati koliko je velika. Sa 10 mjeseci pokazuje znak za nema više, kapa i kako pere zubiće i pleše i daje pusu. Sa 11 mjeseci znakuje spavati, još, telefon (halo, halo), kupati se, konjica... Sljedeće sedmice ce navršiti godinu dana, a najnoviji znakovi su cvijet, kornjača, jesti, piti, pelena. Ona je sva sretna kad pokazuje znakove i pritom se smije od uha do uha ...

Naš cilj je da je naše dijete sretno, da osjeti da raste u ljubavi, i da u svakom momentu osjeti da razumijemo njene potrebe i da se može osloniti na nas, a mišljenja smo da nam Baby Signs® program pomaže u tome dok ne mognemo obostrano komunicirati izgovorenim riječima. Mi smo pored nas, tj. mame i tate, uključili i ostale bliže članove naše familije s kojima se Hana često susreće. Zamolili smo ih da svaki put kada koriste te riječi (pelene, gotovo, gym, kantica) koriste i odgovarajuće geste. Naravno, svi se u prvi mah osjećaju smiješno kada krenu tapšati po sebi, kada se raspituju da li je treba presvući i kada je njoj vidno dosadno, a oni joj predlažu da je stave u baby-gym pritom praveći gest iznad svoje glave s obje ruke kao da gestikuliraju palmu. Prenaglašena gestikulacija nije dio naše kulture, za razliku od npr. talijana, koji gotovo svaku riječ poprate gestovima ali kada Hana odgovori na taj gest kikotanjem, osmijehom ili mašući glavicom dajući do znanja da zna da se njoj obraćaju, svi rado ponove to. I materijal koji smo dobili od instruktora na radionici je na početku prihvaćen od strane njih sa skepsom, no, nakon prvih Haninih reakcija na njihove znake, počelo se listati u Baby Signs knjižicama umjesto u dnevnoj štampi...

Mjesec dana nakon što smo počeli sa znakovanjem, potpuno opušteno, David nam je vratio prvi znak. Osjećaj koji smo imali je bio neopisiva radost, da možemo po prvi put komunicirati s bebom, ali još veća kad smo shvatili da ga ta naša radost usrećuje. O značaju komunikacije sa bebom smo se informisali ranije, putem interneta i knjiga. Odlučili smo probati sa znakovanjem upravo zbog potrebe komunikacije sa bebom, smanjenja frustracije i bebe i roditelja i zbog nemogućnosti da razumijemo bebine potrebe. A nakon što smo upoznali djevojčicu koja je već znakovala, bilo nam je jasno da je to ono što želimo za sebe i svoje dijete. Mogućnost što ranije komunikacije sa svojim djetetom na bilo koji način, pa i sedmicu prije govora je neopisiv užitak. Ne postoji ni jedan razlog zašto ne! Zabavljamo se i uživamo, potpuno opušteno i do sad sve što smo čuli se ostvarilo. Idemo dalje!